slikovnice

Ruša je slutila

1

Autor: Tamara Bakran

Ilustratorica: Margareta Peršić

Tvrdi uvez, 24 str.

Ibis grafika, 2017.

Koliko vam se često dogodilo da želite pobjeći od obaveza i poslova koje morate obaviti i da, umjesto toga, želite raditi nešto drugo, npr. umjesto peglanja – čitati, umjesto pospremanja igračaka – gledati film, umjesto pisanja zadaće – igrati se? Dugačak je popis. Nije to ništa neobično. Meni i danas pogled često odluta kada me pritisnu neki poslovi, obaveze, priče, zadaće… uh… odluta mi i pogled i ja cijela, daleko.

Da vas upoznam sa Rušom. Da. Ruša. I ja sam ponavljala ime tiho u sebi, pa glasno. Puna su ga usta i tako divno zvuči. E pa Ruša je jedna predivna, znatiželjna zelenooka djevojčica.  3

Svečano se obukla u najljepšu zelenu haljinu, dodala zelenu ogrlicu i obula crvene cipele, a sve to zahvaljujući slutnji. Pustolovinu je slutila. Slutnja se u avanturu pretvorila. U kućici je otputovala. I to ne u bilo kakvoj kućici. Ma kakvi. “Do nje doskakuće kućica na kokošjim nogama.”, a nju je posudila iz jedne druge priče, iz knjige: “Najljepše ruske bajke.”

Vjetar nosi kućicu skupa s Rušom i njenim omiljenim stvarima: škrinju s blagom kristalnu kuglu, palu zvijezdu repaticu, igračke od čokolade i sve što može ispasti iz mašte jedne djevojčice. Kućica diže prašinu, penje se, spušta, leti i vijuga, hita i gaca, kotrlja se a pred njom bježe životinje: miševi, zečevi, lisice…I tako sve dok Ruša ne zaustavi kućicu kraj velike zelene rijeke, zelenije i od Rušinih očiju i od haljinice i od njene ogrlice. Bila je to tiha, bajkovita, mirna rijeka u kojoj se ogledaju oblaci a iznad nje lete ptice i vilinski konjici. Slutila je Ruša da baš tu treba stati i da će baš tu čarolija nastati.

Upravo tu, na obalama rijeke Ruša upoznaje Azura. Čudesno je to i tajanstveno biće iz duboke zelene rijeke. Brzo su se sprijateljili, onako brzo kako samo djeca i stari ljudi znaju te zajedno krenuli ploviti niz rijeku. Azur je imao plave oči, ” jer je, izgleda, dugo gledao u nebo“, a Ruša zelene – pa su se u njihovim očima tako spojile sve ljepote neba i prirode.8Azuru je to bilo prvi put u životu da razgovara s ljudima, ali znatiželjna Ruša se nije dala omesti. Zajedno su spoznavali ljepote, mirise i zvukove netaknutog riječnog toka. Azur je nosio mudrost, a Ruša dječiju razigranost i čežnju za novim iskustvima.

Hrabro i potpuno je upijala ljepotu:

“…. zaklopi oči, digne ruke, snažno udiše…Pljus!!

Plavetnilo kao vodopad teče ravno u njene zjenice. Zatvori oči.

Pljus! Rijeka joj svojim šumom puni uši…” 

Ruša gleda kako kraj nje promiče drveće i šaš. Sitne joj ribice ulaze u šaku, patke se gnjezde, žabe plivaju, kornjače nepomično promatraju. I tko zna koliko bi bajkovito putovanje trajalo da Ruša dijelom oka nije spazila kućicu kako trči uz rijeku. Kralj Azur i Ruša su si mahali sve dok jedan drugoga nisu izgubili iz vida.

 

Ovu nježnu i bajkovitu priču o znatiželjnoj Ruši, naše nagrađivane autorice Tamare Bakran, oslikala je umjetnica Margareta Peršić. Inspiraciju je pronašla prilikom posjete Roškom slapu na rijeci Krki. Upravo je Roški slap, u priči, postao mjesto susreta riječnog kralja Azura i djevojčice Ruše, a predivna zelena rijeka predstavlja najljepši tok rijeke Krke.

Margareta Peršić se inače aktivno bavi izradom lutaka i igračaka, žongliranjem, pripovjedanjem priča te uređenjem prostora. Za sebe kaže: “Kada slikam postajem stablo. Duboko s nogama u zemlju ukorijenjena, raširenim rukama, kao granama, pružam dom novim slikama – nebeskim pticama!”

Vrijednost ove slikovnice leži i u njenom edukativnom potencijalu. Autorica na dobar, nenametljiv način poziva čitatelja na širenje i produbljivanje znanja. Poziva na odlazak u Prirodoslovni muzej kako bismo naučili što je i kako je zelen malahit, od  kojeg je u priči izrađena Rušina ogrlica. Zatim nas poziva u knjižnicu kako bismo potražili “Najljepše ruske bajke” iz kojih je Ruša posudila kućicu, a na kraju nas autori upoznaju s  Roškim slapom i Nacionalnim parkom Krka. Ukoliko imate didaktičku žicu, poput mene, Rušina slutnja može vas povesti u raznim smjerovima u odgojnom i obrazovnom smislu.

A slikovnica nas poziva da budemo spremni na nova iskustva i dogodovštine i otvoreni za sve čarolije života. Jer, puno nas toga čeka već na samom pragu, ukoliko to znamo prepoznati i prepustiti se. Nevažno je pri tom koliko imamo godina, novca i vremena (time se vječito izvlačimo, je li tako?), a najmanje je bitno jesu li se ljepote realno dogodile ili su bile samo slutnja, mašta i san.

Osvrt napisala: Sanja Margeta

‘Ruša je slutila’, slikovnica Tamare Bakran, nominirana za nagradu Libar za vajk 2017

10 misli o “Ruša je slutila

  1. Prekrasan i primamljiv poziv da ju što prije pročitam!! I ne samo djeci, vec i sebi samoj. Zvuči kao rijetko dobar spoj svega onoga što nas potiče maštati i istovremeno dalje istraživati, učiti….

    Liked by 1 person

  2. Osvrt me zaogrnuo magičnim plastom i ponesao u čarobnu pustolovinu s Rušom…i nakon ove pustolovine što drugo nego pohitati pronaći priču i ponovo zaploviti rijekom slutnji…

    Liked by 1 person

  3. Ćitam ovu tvoju recenziju i već imam na umu dvije osobe kojima želim pokloniti ovu slikovnicu. Hvala ti što si nam je približila.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s