Autorica: Ivana Francišković Olrom
Ilustratorica: Gordana Ivković
Biblioteka: Priče o Smotancima
Naklada Šumek
U Vrlingradu žive Smotanci. Oni su kao mi, pa lako pomislite da se u Pričama o Smotancima zapravo radi o nama. Da, i to je točno. Radi se o nama.
U Vrlingradu živi Mirko i njegova mama. Nekada je u tom gradu živio i Veljko. Bilo je to vrijeme kada se u sred grada još moglo uživati u pjevu ptica i zelenilu. Kada je u Vrlingrad došao asfalt, automobili, smog, prašina i buka, Veljku je sve to toliko dodijalo da je otišao u šumu i više se nikada nije vratio. Ljudi vole hrabrije od sebe nazivati čudnima, a drugačije od sebe – neobičnima, a često i strašnima pa to nije ni Veljka zaobišlo – nazvali su ga Čudak Šumek i pretvorili ga u Legendu.
Mirkovoj mami je stalno izmicala nagrada cvjetnog festivala za najljepše cvijeće u vrtu. Bila je tužna zbog toga. Tu se zapliće priča.
Znam da znate koliko je naša sreća važna našoj djeci. I znam da ste bili u brojnim situacijama kada su djeca uzela odgovornost za našu sreću u svoje ruke i kada ste spoznali da su kadri učiniti svašta ne bi li mi bili ono što je njima toliko važno: ne bi li mi bili sretni.
Mirko je, isto tako, odlučio jedan dan usrećiti mamu. Odlučio je ubrati najljepše cvijeće na svijetu ne bi li ona konačno osvojila nagradu cvjetnog festivala. Osjećao se pomalo i kriv što su se njihove ruže u vrtu smrznule jer ih nije baš dobro čuvao. Spremio se Mirko, najbolje što je znao, i otišao u šumu. Sam. Po cvijeće za mamu. Najljepše cvijeće na svijetu.
Puno je razina i emotivnih i spoznajnih na kojima možete čitati ovu slikovnicu. Pred nama je topla i jednostavna priča – svega tri glavna lika, a toliko nijansi ljudskih osjećaja, raspoloženja, misli i iskustava. Sve vam se čini poznato, jer i je, a opet vam otvara, nenametljivo, nježno i pažljivo – cijelu kiticu najljepšeg cvijeća – novih spoznaja za dijete.
Vrhunski je to nama dala Ivana Francišković Olrom. Zašto vrhunski? Morate ovu slikovnicu čitati djeci pa ćete i sami vidjeti zašto: Oči im blistaju, pitanja samo iskaču, iskustva se pričaju, doživljaji s mamama ali i šumskim stanovnicima se prepričavaju i znanja o biljkama se rado dijele. Slikovnica obiluje didaktičkim potencijalom i možete je izvrsno koristiti u nebrojeno puno prilika. Mirko nas uči: slušati, gledati, zapažati, iskustveno doživljavati, uočavati, dodirivati, kretati se preko prirodnih prepreka, imenovati biljke, životinje, pojave, brojiti koliko čega ima, razlikovati zvukove, boje, lišće, ptice… Kažem vam: dignite se sa stolice i krenite u šumu učiti. Najvrijednija iskustva naći ćete tamo. Pitajte Mirka. 🙂
A Šumek? Zavoljet ćete ga. Možda vas i rasplače. Taj simpatični i dobrodušni starčić nije usamljen, jedino ponekad sanja da pije kavu i jede kolač u gradskoj kavani. On zna odgovore za kojima mi tragamo, on ne pokazuje put nego samo smjer i poput najljepšeg cvijeća postoji samo u toj šumi i nigdje drugdje.
A ilustracije? Posebne i jedinstvene kao i cijela priča o Šumeku. I nezaboravne. Čini se da su baš savršeno kliknule Ivana Francišković Olrom i Gordana Ivković jer je rezultat genijalan, kao i one, kao i Šumek. Kao i Smotanci.
Priča Čudak Šumek, je, nakon što je izašla, 2011. godine, odabrana među najljepše hrvatske slikovnice i sudjelovala je na međunarodnim izložbama. Osvaja nagradu: “Hrvatska lijepa knjiga”, 2012. godine.
Najveće nagrade nalazi u srcima onih koji je čitaju: nadahnuće i ljubav. Zato Čudak Šumek postoji. Vidjet ćete.
Velika preporuka, od srca.
Noć u šumi:
Osvrt napisala: Sanja Margeta
