Prgava Vera

 

 

Autorica: Ivana Francišković Olrom

Ilustratorica: Gordana Ivković

Biblioteka: Priče o Smotancima

Naklada Šumek, 2015.

str. 27

Želim vas upoznati s Verom. Malom mravicom iz obitelji Smotanaca iz Vrlingrada. Da, da, iz istog grada odakle su Šumek, Mirko i njegova mama. Vera je jedan predivan mali žuti mrav. Nigdje u priči ne piše da je žuta, to saznate iz ilustracija. U njima prepoznajemo posebnost, originalnost i jedinstvenost Gordane Ivković. (Inače se žuti mravi zovu još i Faraonski i to mi baš nekako pristaje uz ovu priču).

Priča o prgavoj Veri ne može biti jednostavnija, niti vedrija. Na glas ćete se smijati dok je budete čitali. I upravo je u tome snaga ove slikovnice. Skidam kapu, Ivana Francišković Olrom, s koliko vedrine progovaraš o tako ozbiljnim temama i s koliko lakoće nas vodiš prema najvažnijim spoznajama.

Ovo je zapravo basna. I kao svaka basna, govori o nama.

Naša mala žuta Vera, odlučila je biti prgava pa je započela njena serija vikanja, valjanja po podu, udaranja nogama, odbijanja hrane, bacanja stvari, durenja, mrštenja… i to sve toliko da je njenim roditeljima bilo strašno, strašno neugodno. Crvenjeli su se, znojili, slijegali ramenima… Dogodi se to  malim mravima, zar ne?

“Neću i točka.

Hoću baš to i točka. “

 

Ima tako situacija u kojima nije nimalo lako biti roditelj, pogotovo ne mudar roditelj. Drama djeteta često postane naša drama, obuzima nas nemoć pa iza nje ljutnja i u tom emocionalnom stanju ne možemo pomoći ni sebi ni djetetu. Ostati hladne glave, najvažnija je stvar u ovakvim situacijama.

Mravima nije bilo lako s Verom, ali ni njoj nije bilo lako. Toliko ljutnje, tvrdoglavosti i otpora nije dobro utjecalo na njeno malo tijelo. Sva se zgrčila, namrštila, postala uglata i ćoškasta. Prgava Vera. “Kada loša navika  postane bolest, to je ozbiljna stvar.”  Prgavost je okupirala cijelo Verino tijelo i ona više ništa nije mogla – ni govoriti, ni jesti, ni hodati. Nisu pomogle ni umirujuće masti, ni tablete protiv bolova, ni tablete za opuštanje. Specijalne masaže – ništa. Tople kupke – ništa, hladne kupke – ništa, vitamini – ništa. Roditelji su napravili sve da pomognu svom mravu. I ništa.

Vera je bolovala i sve manja postajala. Iako su svi bili tužni, polako su odustajali. Malo zbog toga što nisu mogli pomoći, a malo i zato što su imali drugog posla. (!? koliko simbolike) Mravi su jako vrijedni, je  li tako?  Jedino su mama i tata ostali sami, tužni i bespomoćni. Ni doktor nije mogao pomoći kao ni sve njegove terapije. U trenucima nastupajućeg očaja, roditelji su željeli preuzeti Verinu prgavost samo da bi je bolje razumjeli i možda tako pomogli. Ostali su sami, bliski, povezani, prihvaćajući sve prgavosti svoje Vere.  I tada se Vera počinje mijenjati: nožice se opuštaju i osmijeh se smješta na lice i odjednom postaje jako gladna. Zagrljaj je donio sreću – bili su najsretniji mravi na svijetu. Nikad ne treba “zaboraviti da se najbolji od svih lijekova zove Ljubav. Ljubav i točka.”

Iskoristite potencijal ove slikovnice: ona će vam donijeti puno zabave i smijeha, vedrinu i zadovoljstvo. Djeca je vole čitati i slušati. A onda u tako vedrom ozračju progovorite o osjećajima: o ljutnji, opiranju, bacanju po podu, vikanju, odbijanju hrane, bacanju stvari. Možete i širiti priču na udaranje prijatelja, ruganje, izbjegavanje u igri… djeca imaju ta iskustva. Neka vam pričaju o njima. Slušjate ih i prihvaćajte. Preporučite Prgavu Veru i drugim roditeljima. Neka čitaju sve dok osnaženi ne dohvate Ljubav. Ona je lijek. Za sve. I točka. ❤

Kada je Vera ozdravila, mravi su donijeli važnu odluku: Jedan dan u godini svaki mrav će biti onakav kakav želi. Baš takav.

“Možda vrijedan.

Možda lijen.

Možda pospan.

Možda smotan.

Možda ljut.

Možda ovakav.

Možda onakav.

Možda prgav

Eto takav. Baš takav.

Takav i točka.”

Djecu će nakon ovoga sigurno zanimati gdje i kako žive mravi, čime se hrane i kako su organizirani. Zanimat će ih kraljica i mravi radnici. Krenite u tu pustolovinu otkrivanja i učenja. Vera će vam pomoći.

Osvrt napisala: Sanja Margeta