slikovnice

Medo koji voli grliti

6

Autor teksta i ilustracija: Nicholas Oldland

Prevela: Nataša Ozmec

Tvrdi uvez, str. 32

Planetopija, 2017.

Medo koji voli grliti je moderna, jednostavna bajka s velikom porukom o snazi i vrijednosti ljubavi. Slikovnica je takvog formata (22 X 22) da izvrsno “leži” u rukama i sva diše u bojama neba, šume i prirode.

Glavni lik – medo – se ponaša vrlo neobično za jednog medvjeda. Pun je ljubavi koju izražava tako da grli baš svako živo biće koje sretne pa se tu nađu i njegovi znanci, ali i potpuni stranci. U velikom medvjeđem zagrljaju našli su se: punašni zeko, velike životinje poput sobova, potpuno male životinje poput ptice i pomalo smrduckave kao što je tvor. I zmija je postala manje strašna u zagrljaju velikog mede. I dabar, da čak i dabar je zagrljen bio. Ipak, naš medo je najviše volio grliti stabla i to sva – bez iznimke i mala i velika i vazdazelena i listopadna. Nikada nije sreo stablo koje mu se nije svidjelo.”

Jednog dana u šumu je došao čovjek. I to sa sjekirom u ruci, vrlo odlučnog koraka. Nekako je odmah bilo jasno da nije došao uživati u pjevu ptica i odmoru pod velikim šumskim krošnjama. Nije došao disati ni odmoriti oči na zelenim proplancima. Mirne duše došao je odrezati stablo. I zagledao se u jedno. I to najviše, najstarije i najljepše stablo u šumi. Čovjek je tako dugo promatrao veličanstveno stablo da je medo pomislio kako on zacijelo voli drveće.” 

1

I mislio je tako sve dok čovjek nije počeo sjekirom zamahivati i udarati po stablu s namjerom da ga sruši. Prvi put u životu medi nije bilo do zagrljaja. Bio je ljut. Na tim stranicama slikovnice je vrhunac druge poruke: “Koliko god bio ljut, nije mogao tek tako pojesti čovjeka. To nije bilo u njegovoj prirodi.” Stablo će biti spašeno ako napravi ono što mu najbolje ide. Ma koliko je bio ljut, medo je zagrlio čovjeka

Medvjed može što čovjek ne može. 🙂

Koliko bismo stvari, događaja, situacija, trenutaka bolje spasili i sačuvali da umjesto bijesa, ljutnje i gorčine upotrijebimo ljubav i blagost? Svjedok sam, a znam da ste i vi, poveće količine grubosti, ljutnje i netolerancije koja se umnožava. I nikako da se pojavi medvjed koji bi prekinuo krug.  Zato, imamo priliku učiti male o putu ljubavi i blagosti i puno dobroga ćemo ih time naučiti. Te će spoznaje biti za njihovu dugoročnu dobrobit.

5

Nicholas Oldland je kanadski autor i ilustrator kojeg odlikuju snažne, čiste linije i oblici. Boje su prirodne, a kontraste koristi kako bi naglasio detalje. Rezultat je likovnost visoke vrijednosti koja je istovremeno dovoljno jednostavna kako bi bila bliska djeci svih uzrasta. Ilustracije su velike, jasne i oslobođene svih detalja, prate medu u stopu, tako da bi i bez teksta ova priča bila djeci razumljiva. Upravo zato, slikovnica je primjerena za djecu svih uzrasta. Za mlađu zbog jednostavnosti priče i ilustracija, a za stariju zato što ova priča može povesti i malo “dublje” ako je njen čitatelj spreman za to: Kako medo reagira kada vidi sjekiru? Što mi činimo kada je u opasnosti ono što volimo? Što radimo kada nam netko uzima igračku? Cijeli niz emocionalnih i socijalnih dimenzija u učenju i razvoju djeteta se može otvoriti ako želimo ili trebamo.

Pročitajte.

Razgovarajte.

Osvrt napisla: Sanja Margeta

 

 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s