knjige za djecu

Hirovita Mara i brbljava Ara

ova mara

Autorica: Tatjana Pokrajac – Papucci

Ilustracije: Željka Mezić

Meki uvez, 52 stranice

Izdavač: Iris Illyrica

Ova priča počinje kao bajka: “U maloj kući na rubu šume, živjela je Marina baka…”, a onda, već na prvim stranicama vodi nas u stvarnost, u usamljenost, u čekanje, u  neispričane priče, u duge dane. Vodi nas u strpljivost i tugu onih koji vole najviše i često čekaju najduže.

“Posebno se radovala blagdanima jer bi se tada cijela njezina mala obitelj našla na okupu. A ta mala obitelj bili su jedino Mara i njezini roditelji… Svatko je imao svoju stolicu. Otkad je djed umro, peta je stolica bila prazna, no baka je nikad nije micala. Kad je bila sama, često je zamišljala kako djed sjedi za stolom, zamišljala je kako s njim vodi duge razgovore: jedino joj je to na trenutak znalo ublažiti usamljenost.”

Iako je voljela baku, Mara je nerado odlazila k njoj, više je voljela vrijeme provoditi s prijateljima. Biti kod bake za nju je značilo gubljenje vremena. Izgovarala se na razne načine. “Ne, ne i ne! Ne želim bako. Ovdje nemam prijatelja i već sam svima stoput rekla da bi mi bilo dosadno.” Ili: “Mama, ja bih da se odmah vratimo. Boli me trbuh.” A i kada bi bila kod bake, znala se odmicati od bakinih nježnosti, kao da je nerviraju.

Kako bi mogla s nekim razgovarati i ispričati svoje priče, baka odluči sebi kupiti papigu. Nazove ju Ara, uredi joj krletku i započne s njom razgovarati. Isprva je papiga šutjela i slušala dok nije zakriještala svoje prve riječi: “priča, priča, priča”. Za njom su uslijedile i druge: “Bako vode”, “Bako salate”, “Dobro jutro”, “Laku noć”. Ara je polako postala prava mala brbljavica. Baka je strpljivo pričala svoje priče, Ara je slušala i učila. Toplo, nježno prijateljstvo se razvijalo a baka je bila sve vedrija.

Kada je Mara pri sljedećem dolasku shvatila da papiga Ara ima mjesto u bakinom srcu i vrijeme u kojem sluša bakine priče, osjeti žalac ljubomore i jadnu pticu potjera kroz prozor.

“Ružna ptico! Neće tebi baka više pričati priče o vilama i zelenookim prinčevima. Ja sam njezina unuka i imam na njih veće pravo od tebe…”

Ljutito odluči braniti svoj teritorij, jer to je njena baka i to su njene priče. Odluči te večeri ostati kod bake i slušati bakine priče koje ne zna nitko drugi. Ne treba govoriti koliko su svi bili iznenađeni Marinom promjenom.

Kako je Mara shvatila svoju pogrešku, kako je shvatila težinu svog nedjela, kako se osjećala kada je spoznala svoju sebičnost i kako je popravila situaciju u kojoj se našla otkrit ćete na stranicama ove lijepe knjige.

Nije rijetko da djeca imaju bezgraničnu i bezuvjetnu ljubav baka i djedova, ali isto tako nije rijetko da je smatraju zdravo za gotovo i kao nešto što se samo po sebi razumije. Gaje velika očekivanja i polažu velika prava na ljubav i sve blagodati koje iz nje proizlaze i nisu je spremni dijeliti. Osjećaju ljubomoru i tugu ako osjete da se njihov položaj imalo mijenja iz bilo kojih razloga. U naletu emocija spremni su odabrati i manje lijepa rješenja. Poput Mare. Srećom, ona je spoznala i popravila situaciju u kojoj se našla, shvatila je vrijednost i bogatstvo koje ima u odnosu sa svojom bakom, a na nama je  da razmislimo o našem odnosu s našim bakama i djedovima. Koliko ga njegujemo i koliko u njega ulažemo.

Držim se za misao da o roditeljima ovisi odnos njihove djece prema bakama i djedovima. Onda tek ovisi i o bakama. Samoće su teške svima, a naročito starijima. Ako ih imate – budite s njima. Neka ova priča barem nekome od vas pomogne da češće budete kod svoje bake. Neka barem jedna baka stigne ispričati svoje priče unucima.

Tatjana Pokrajac-Papucci, pjesnikinja je i poznata spisateljica za djecu, piše na standardnom hrvatskom jeziku i čakavskom dijalektu te na talijanskom jeziku. Dosad je objavila sedam samostalnih publikacija, a često objavljuje u dječjim časopisima: Smib, Radost i Zvrk. Dobitnica je brojnih međunarodnih priznanja, njezini su radovi uvršteni u popis obavezne lektire zavičajne nastave, mnogi su joj stihovi uglazbljeni, a tekstovi uprizoreni.

Knjigu je ilustrirala Željka Mezić i to crno bijelim ilustracijama koje odlično podržavaju priču. Knjiga sadrži svega 5 ilustracija i one podupiru 5 najvažnijih trenutaka priče, ne odvlače pažnju i snažno pomažu u razumijevanju emocija koje su tako lijepo vidljive na nježnom bakinom licu. Također je vidljivo kako se Marin izraz mijenja što se priča bliži sretnom kraju.

Ostavljam veliku preporuku.

 

2 misli o “Hirovita Mara i brbljava Ara

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s