Tekst: Dr. Jazbec
Ilustracije: Valentina Supanz Marinić
Tvrdi uvez, 33 str.
Izdavač: Ibis grafika
Cijena: 99,00 kn
Divno je gledati kako vrijeme, kao dimenzija i kategorija, sasvim maloj djeci ništa ne znači. Sve je jedno duuugo beskrajno trajanje. Mala djeca su uvijek sada i ovdje. Dok su mali, vrijeme je definirano njihovim potrebama: za hranom, za snom, igrom, blizinom. Kada krenu u vrtić vrijeme se počinje mjeriti odlaskom i dolaskom roditelja i rasporedom rutina, malo kasnije godišnjim dobima, rođendanima, a tek polaskom u školu počinje se mjeriti i kalendarom.
Ova vedra i zabavna slikovnica, namijenjena djeci starije predškolske i rane školske dobi, priča nam priču o prijestupnoj godini i tome kako je došlo do uvođenja 29. veljače.
Ne biste vjerovali ali za sve je odgovoran ljekarnik Milan, zvan Miško. Glavni lik ove priče. On je jedna vrlo pedantna osoba, savršeno organiziran i simpatičan. Njemu se ništa u životu ne događa ni slučajno ni opušteno jer je sve do u sekundu isplanirano. Tako on zna da mu do ljekarne i posla treba točno 20 minuta i još 4 minute da nađe parking. Ali tog nesretnog 28. veljače dogodilo se niz malih događaja koji su ga izbacili iz njegovog preciznog rasporeda. Pokvario se semafor na trećem križanju pa je Miško morao čekati. Kako ne bi zakasnio na posao morao je pod svaku cijenu nadoknaditi sekunde provedene u čekanju. To je bila prilika za problem. Krenuo je prije vremena i izazvao sudar. Šteta nije bila velika, ali je nastala ogromna gužva. Kolone su se protezale po svim ulicama, kako to već biva kada vam se užasno žuri jer morate negdje stići. No ove kolone dosezale su čak do mora, pa su stali i trajekti i brodovi. Kako bi se uspjeli izvući iz te nepregledne gužve, zadnji u koloni počeo se kretati unatrag, pa i onaj iza njega i tako je pokrenut ogroman val kretanja unatrag i to ne samo prometa. Nestale su već napisane zadaće, već naslikane slike, vratile su se ošišane kose, pospremljene sobe opet su bile razbacane, čak su i majmuni u zoološkom vrtu prolaznicima davali banane. Naopako i izvrnuto bilo je i sve ostalo pa su psi na uzici vodili svoje vlasnike. I tako je bilo sve naopako, smiješno i čudnovato da su se morali sastati mudri ljudi sa svih strana svijeta kako bi riješili taj problem. I riješili su ga. Vidjet ćete kako.
Ako vam se učini da ste čekajući izgubili puno vremena, ne brinite. Nadoknadit ćete ga, kao i simpatični Miško. U veljači. Svake četvrte godine
Originalna i vesela slikovnica vedre i zabavne priče. Jedan dio je pisan stihovima u rimi. Zbog postignute ritmičnosti činit će vam se da se naopake stvari događaju brzo u pravilnom ritmu. Ono što posebno izdvajam su ilustracije. Lijepe, jasne, bogate bojama i značenjima i odlično prate tekst. Meni se Miško tako pedantan i organiziran i do u sekundu isplaniran uopće ne bi svidio da nije tako lijep na ilustracijama. Tko ga ne bi volio? Morate ga upoznati.
Za to je zaslužna Valentina Supanz Marinić, akademska slikarica fenomenalnih ilustracija. Već smo je imali priliku upoznati u nekoliko slikovnica i mahom su to izvrsna ostvarenja. Valentina je oslikala slikovnice: Lokomotiva i Gospodin Mališkijević Malicki i kit, Juliana Tuwima kao i Neustrašivu mamu Gorana Čučkovića. U njenim ilustracijama ćete zasigurno uživati i ja vam ih od srca preporučujem.
To što smo prije par dana zakoračili u prijestupnu godinu pravi je razlog za čitanje ovakve slikovnice koja je odličan poticaj i prilika za razgovor i učenje o prijestupnoj godini.
Prijestupna godina djeci ne znači puno. Ne bi značila ni nama da nije onih bapskih priča i narodnih vjerovanja kako se radi o baksuznoj godini, naročito za velike odluke poput vjenčanja, preseljenja i sl. A zapravo se radi o usklađivanju kalendarske i astronomske (solarne) godine. Naime, Zemlji treba 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 45 sekundi da završi svoj put oko Sunca, a solarna godina traje 11 minuta kraće od tog putovanja. Da bi se to nadoknadilo dodan je dan u kalendarsku godinu i to svaku četvrtu i to u veljači. Prvi koji su počeli s usklađivanjem bili su Egipćani, nakon njih su taj posao nastavili Rimljani koji su i odlučili da taj dan bude 29. veljače, a sve skupa potvrdio je ljekarnik Milan, zvan Miško.
Napisala: Sanja Margeta