Autorica teksta: Silvija Šesto
Ilustrirala: Vanda Čižmek
Tvrdi uvez, 26 stranica
Izdavač: Ibis grafika, 2019. godine
Cijena: 99.00 kn
Kada, kod djeteta, nastupi razvojna faza postavljanja pitanja jednako je izazovno biti dijete, kao i biti roditelj. Iz perspektive roditelja to otprilike izgleda ovako: jedva dočekate vrijeme da vas dijete pita o svemu i svačemu, spremni ste i naoružani osmijesima, strpljenjem i znanjem. Krasi vas ne mala kreativnost i domišljatost i možete početi. Vaša mala mrva vam je beskrajno slatka i simpatična, petlja jezikom i još se buni u izgovoru ali neumorno pita: zašto ovo, kako ono, kada ovo, zašto tako, zašto ne onako, zbog čega, kako… Uživate. Niste baš dobro izračunali ustrajnost, upornost, kreativnost i znatiželju vlastita djeteta ali se spretno smiješite i odgovarate, neumorno i ustrajno kako i pristižu pitanja. Vrlo brzo shvatite da ne znate i da ste nemoćni, ali se borite. Nećete valjda priznati da ne znate.
Iz perspektive djeteta, odrasli ne izgledaju baš kao da znaju sve o svemu. Doimaju se prilično zbunjeno, umorno i smušeno. Često pričaju gluposti, naročito onda kada ne znaju odgovore, a pitanja postaju sve složenija. Postaju nervozni. U prvih par pitanja oni su često sveznajuća riznica, ali kako broj pitanja raste, raste i njihovo neznanje.
Često se pitam prestanu li djeca intenzivno postavljati pitanja jer ta razvojna faza prođe ili zato što shvate da od toga nema puno koristi pa pitaju samo ono najnužnije. Šalim se, naravno, ali gdje ima dima ima i istine 🙂
Petar, odmilja nazvan Pe, ima puno pitanja i čim otvori oči, započne s njima. Sve ga zanima. Međutim, ima i jedan problem: njegovi roditelji su strašno zaposleni i nemaju puno vremena za njegova pitanja. Sreća u nesreći je ta da ga čuva teta Slikovnica. Ona je uvijek uz njega. Ponekad i prespava ispod njegova jastuka.
Jednog jutra, Pe se probudio, pogledao kroz prozor i započeo s pitanjima: Zašto je nebo plavo? Jesmo li sigurni da nebo nije dolje, a more gore? Možemo li plivati nebom i letjeti morem? Koje je boje svemir? Tko boji Sunce? Zašto u mojoj pernici nema zvjezdane boje? Zašto je kiša prozirna a pada iz plavog neba?
Teta Slikovnica se stvarno trudila davati odgovore na sve zamršenija pitanja, ali zamka se stvorila sama od sebe. Svaki odgovor koji je ponudila kod Pe je izazvao barem dva, još složenija pitanja. Postalo joj sve teže i teže pa je jedva čekala da dođe Petrova mama i zauzme počasno mjesto onoga koji odgovara.
A Petar, odmilja zvan Pe, o svakom odgovoru razmišlja, zaključuje pa opet pita. Pomalo nezadovoljan odgovorima, sam zaključuje o svijetu koji ga okružuje i koji nastoji upoznati. Insistira on tako na znanju, želi razumjeti, naučiti, znati, ali Slikovnica ne zna sve odgovore, sve dok se na kraju nije predala. Umorna od listanja i brojnih pitanja, Slikovnica je zatvorila zadnji list, kao što umorno dijete zatvara kapke i utonula u san. A Pe? On je nastavio postavljati pitanja mami koja je upravo stigla s posla.
“Znam. Nebo je plavo, jer moja mama ima plave oči. Zbog toga je nebo plavo. Mamine oči su plave. A ti Slikovnice možeš sada ići spavati. Hvala ti što mi ni na jedno pitanje nisi znala odgovoriti.”
Postoje univerzalne istine i sustav vrijednosti i vjerovanja u kojima odgajamo djecu i prirodno je da im veliku količinu znanja prenesemo. Istovremeno, postoji i beskrajan niz informacija i iskustava koje djeci prenosimo a njima nikada neće trebati niti će im biti od neke koristi. Naša djeca će živjeti u sasvim drugim uvjetima i okolnostima, u vremenu brzih promjena kojima će se neprestano trebati prilagođavati. Najvažnija vještina svakako će biti sposobnost dolaženja do informacija i do znanja. I ako nešto trebamo naučiti djecu onda je to gdje će i kako doći do informacije i kako će otkrivati područja koja ih zanimaju.
Djetetov prijatelj s odgovorima je knjiga, teta Slikovnica. Ovdje je predivan naglasak stavljen upravo na tu važnu i vrijednu poruku. Istodobno, ni ona nema sve odgovore niti ih nudi te potiče malog Pe da razmišlja i kritički sudi o onome što je upravo čuo, da promišlja, samostalno zaključuje, istražuje i ne vjeruje svemu što čuje. Izvrsna je ovo priča, iskoristite je kao poticaj za razgovor. Potaknite dijete da sve propituje i misli svojom glavom.
Ovo je prva slikovnica iz serije Svijet kakav bi trebao biti. Jedva čekam vidjeti o čemu će Pe razmišljati idući put.
Spomenimo još da je ova slikovnica jedna od 25 najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga u 2019. godini i da je u utrci na natječaju Best Book Design from all over the World. Želimo joj sreću.
A ilustracije? Vanda Čižmek je unutar ove priče ispričala još jednu priču svojim prepoznatljivim izričajem, likovima i bojama. One su još jedan poticaj za istraživanje.
Ostavljam preporuku.
Napisala: Sanja Margeta
ČITAJMO 