slikovnice

Plavi cvijet

Napisao i oslikao: Manuel Šumberac

Tvrdi uvez, stranica: 32

Nakladnik: Profil knjiga, 2020.

Na prvi pogled učinit će se vrlo jednostavna ova priča o djevojčici Dori i njenom plavom cvijetu. No sa svakim sljedećim listanjem i čitanjem u ilustracijama će se otkrivati nova značenja a u priči nove dubine. Vrlo nježno i s malo riječi slikovnica nam govori o odrastanju, ostavljajući puno prostora za naše vlastite misli. Tome uvelike pomažu bogato, inspirativno u krug oslikane stranice. Detalji će vas povesti u meditacije o odrastanju, roditeljstvu, strpljenju i odustajanju. Podsjetit će nas da je sjemenka jedna od najvećih čarolija koja postoji i da kraj znači novi početak. Ova priča nas uči da je svaki razvojni put jedinstvena priča i da za svaki rezultat treba vremena.

Dora je dobila cvijet. Bio je poseban, malen i mršav i u drvenoj kutiji zavezan koncem. Rekli su joj da će biti velik, veći i najveći. Rekli su joj da će biti plav, lijep i najljepši. Naravno da je u skladu s tim podesila očekivanja, stavila ga na posebno mjesto i čekala. Rastao je brzo, malo u strano i ukrivo, ali Dora je vjerovala u njega. Treba izrasti najljepši, najveći i plav.

Odjednom, bez ikakve najave, plavi cvijet je prestao rasti. Bio je crn, ružan, najmanji i najružniji. Nimalo nije bio u skladu s očekivanjima. Dora je bila razočarana. Rekli su joj da treba vremena i da mora biti strpljiva. Počela je priželjkivati da cvijet ne bude tako poseban. Ne toliko. Svo ostalo cvijeće je bilo veliko, lijepo i šareno. Točno onakvo kakvo cvijeće treba biti. Osim njega. Nadala se da je to privremeno i da će cvijet uskoro opet početi rasti. Ipak, mali cvijetak je uvenuo, pretvorio se u prah i s prvim vjetrom se rasuo posvuda.

Dani su prolazili i Dora je potpuno na njega zaboravila sve dok jednog jutra nije ugledala nešto predivno i posebno. List po list – plavi listovi niknuli su posvuda. Najljepši ikada.

Očekivanja nas ponekad dovedu do razočaranja, a sve pod nebom treba vremena za rast i razvoj. Ne raste sve na jednak način ni istim ritmom. Ne odvija svaki proces u isto vrijeme. Svi su jedinstveni, neki brži, neki jači, neki sporiji, nježniji, nekima treba vrijeme, ali važno je da se na kraju razvije sav potencijal i sva ljepota. Ona spava u svakome cvijetu kao i u svakome od nas. Ono što sigurno pomaže su strpljenje i ljubav.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s