slikovnice · slikovnice s preporukom

Orion i Mrak

Napisala i ilustrirala: Emma Yarlett

Prijevod: Ozren Doležal

Tvrdi uvez, 36 str.

Nakladnik: Profil knjiga

Osluškujete li zvukove u mraku? I ja ponekad. Živo se sjećam vremena kada sam se pretvarala u uho i osluškivala mrak. Ne sjećam se kada sam prestala osluškivati, ali znam da tada nije bilo ovakvih slikovnica. Bojite li se nečega? Što biste učinili da se vaš najveći strah pojavi pred vratima, ili uđe kroz prozor. Premrli biste od straha ili biste se suočili s njim?

Dječaku iz ove priče se baš to dogodilo. Evo kako.

Dječak se zove Orion, poput najsjajnijeg zviježđa koje se vidi s baš svakog mjesta na svijetu. Malen je, beskrajno simpatičan s nestašnim kovrčama koje vire ispod kape. Orion se boji mnogih stvari i one čine jedan stvarno dugačak popis. Na njemu su svoje mjesto našle ose, čudovišta, pa čak i djevojčice. Tu su oluje, podrumi, psi i pauci. Orion se boji i visine, mora i bicikla. Boji se i bake i šišanja, ali iznad svega i najviše, Orion se boji mraka.

Pronašao je neke strategije i rješenja, od samouvjeravanja pa do vrlo domišljatih i kreativnih načina poput: pobojat će sve zidove neonskom bojom, jest će puno mrkve da bolje vidi u mraku ili će zarobiti Sunce, izumiti vječnu žarulju ili udomiti krijesnicu.

Ništa od toga nije pomoglo, ali je zato svaki dan uporno dolazilo vrijeme za spavanje što je Orionu najteže padalo. Mrzio je ići spavati, tada mu je mrak izgledao najstrašnije. Sve dok se jednom nije spustila noć koja je sve promijenila. Oriona je posjetio veliki stvor i uvukao se kroz prozor. Bio je to ogroman i taman Mrak i na Orionovo iznenađenje posut zvijezdama, blag i nasmiješen. Mama je Oriona naučila da prema gostima mora biti pristojan pa se ljubazno predstavio Mraku, na što je on pružio ruku Orionu. Bio je to početak upoznavanja. Krenuli su u zajedničku pustolovinu. Najprije su po kući obišli sva mjesta na kojima žive čudovišta: ormar, odvod, podrum i ispod kreveta. Naravno, Orion je otkrio da su neka od najmjračnijih mjesta zapravo jako zabavna.

Onda su upoznavali zvukove što su se iz tame širili na svestrane. Otkrio je da je najstrašniji zvuk zapravo tatino hrkanje, opasno zujanje – hladnjak, fijukanje je vjetar u dimnjaku, a cijukanje je mišja igra. I malo po malo jezivi žmarci su ga potpuno napuštali. Na kraju su otišli gdje je mrak najmračniji, u visine noćnog neba. Tamo su shvatili koliki su prijatelji. Njihov zagrljaj sve govori i da Orion ne nosi svoju kapu ne biste ga ni vidjeli. S izlaskom Sunca, Mrak je počeo blijedjeti, ali je na rastanku obećao: “Nikada neću biti daleko.” Orion je otada stvarao planove za buduće zajedničke pustolovine.

Ema Yarlett je još jednom pokazala svo umijeće pričanja sjajne priče. Ako ste upoznali njenog Gricka, čudovišta koje gricka knjige onda znate o čemu pričam. Ova slikovnica je malo drugačija i slojevita, mada se to na prvi pogled ne čini. Sjajno se isprepliću važne misli i puštaju vas da u odnosu na iskustvo koje imate i želju za introspekcijom zahvatite sva njena značenja.

  • Bojimo se onoga što nam je nepoznato
  • Iako često iracionalni dječji strahovi su vrlo ozbiljni i za djecu strašni. Potrebno je razumijevanje i podrška, a ponekad i stručna pomoć.
  • Mrak može biti i bilo koji drugi problem kojeg se bojimo i zbog kojeg strepimo
  • Upoznajmo svoj najveći strah, suočimo se i ne dozvolimo da nas ometa u punini života
  • Mrak nikada nije daleko

Ova priča je smještena u okvir fenomenalnih ilustracija u kojima je Ema Yarlett još jedom pokazala veličinu svog talenta. One su razigrana kombinacija digitalnih kolaža, skica, posebno osmišljenih fontova i pomno odabranih boja, a osobito tajnovitu notu stvara boja borovnice kojom je prikazan Mrak.

Moram istaknuti izvrstan prijevod Ozrena Doležala. Vrhunski kao i uvijek. Slikovnica obiluje ilustracijama koje su također odlično prevedene.

Slikovnica je izuzetno vrijedna ako imate dijete koje se boji mraka (ili nečeg drugog). Omogućit će vam kvalitetan poticaj za razgovor, za otkrivanje i upoznavanje onoga čega se dijete boji. Neću reći da će se dijete prestati bojati, bilo bi to neoprezno, ishitreno i neodgovorno, ali ovakve priče puno mogu pomoći i puno razotkriti. Mogu nas približiti našim mrakovima i strahovima i mogu upaliti malu svijeću. Ili nekoliko njih. A to je već jako, jako puno.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s