Napisala: Renata Piatkowska
Ilustrirala: Katarzyna Bajerowicz
Preveo: Adam Agičić
Tvrdi uvez, 62 stranice
Izdavač: Srednja Europa, 2019.
Davno su rekli: da bi nešto bilo savršeno, mora biti jednostavno. Ove priče su izvrstan primjer za to.
One su opuštajuće, bliske, zabavne i ono što kod njih plijeni: čini se kao da su naše. Kao da ih je od nas uzela odlična Renata Piatkowska, poljska spisateljica, pretočila u riječi i zapisala. U našim životima i svakodnevici prepoznat ćemo slične likove, slične i iste situacije, događaje i doživljaje. Možda s malo manje humora, ali baš zato su ove priče dragocjene jer pokazuju smiješnu stranu naših dana. Možemo život gledati i sa šaljive strane. Zbog toga ćete se uvijek vraćati ovim pričama i čitati ih iznova.
Želim vas upoznati s Rozalijom, predivnom malom djevojčicom duge ravne kose, velikih očiju i s pjegicama na nosu. Kao i veliki broj njenih vršnjaka ide u vrtić, voli igre u vrtu i ima najbolje prijatelje Maju i Jana, a najviše želi imati psa jazavčara. Svaki njen dan je vrlo zabavan, pun zanimljivih šaljivih prevrata, zabavnih događaja, čudnovatih zaključaka, istraživanja, nestašluka i mudrosti. Njena iskustva okupljena su u 14 priča koje su kratke, jednostavne i pune humora i vedrine.
Rozalija živi, razmišlja i ponaša se kao i druga djeca predškolske dobi pa je svijet iz njene perspektive djeci vrlo blizak i poznat pa se u njenim pričama i doživljajima djeca lako prepoznaju i identificiraju. Evo nekoliko naslova: Dan skrivača, Dan kada je pas izliječio baku, Dan kada se Rozalija udala, Dan engleskih riječi, Dan sa svilenim šalom – meni najdraža priča. Ovakvih dana imaju priličan broj i naša djeca, samo ih ne zapisujemo, ali ih pamtimo. Griju nam srca i najljepši su dio sjećanja.
Osim toga Rozalija će vas natjerati u suze od smijeha. Doslovno. Živo ćete je vidjeti s naočalima za ronjenje kako gleda televiziju ili kako se vjenčava s najboljim prijateljem Janom sa zavjesom na glavi. Nama su najzabavnije bile situacije kupanja i pranja kose, učenja engleskog jezika u vrtiću nakon čega je ukućane pozdravljala s “Gumoni”. A na vrhu je Rozalijino prepričavanje procesa nastanka svile. Genijalno.
“Znam da je to teško povjerovati al’ navodno svi u trbuhu imamo neko jadno crijevo koje ništa ne vidi.”
Rozalija
Samo djeca znaju i mogu ovako iskreno i od srca nasmijati odrasle i podsjetiti na svu ljepotu opuštenosti, zaigranosti i uronjenosti u život. Renata Piatkowska je tako izvrsno svu tu važnost jednostavno pretočila u riječi.
A što će biti sutra?
Sutra je novi dan u kojem se toliko toga može dogoditi. A ove priče su prava mala oaza za svako sutra koje dolazi.
