Napisao: Benas Berantas
Ilustrirla: Vilija Kvieskaite
Prevela: Mirjana Bračko
Tvrdi uvez, 32 stranice
Nakladnik: Ibis grafika
Lijepa i zanimljiva, vedrih likova i izvrsne dinamike, ova slikovnica će ispuniti vaša očekivanja. Bavi se temom straha kod djece, a priča je proširena na način koji pokazuje kako se svi nečega boje i da postoje načini kojima se strah može prevladati. Odlična i često potrebna tema, složit ćete se.
Dva najbolja prijatelja Jerko i Grako, vjeverić i vranić, najviše vole kada se zajedno igraju skrivača, lovice, utrkivanja. Vole i razgovarati, raditi razne nestašluke, a iznad svega vole kada prespavaju jedan kod drugoga. Iako su ih pospani roditelji Vranići već poslali u krevet, njima se naravno nije spavalo i odlučili su se još malo poigrati s loptom koja se u jednom trenutku nezgodno odbila i iskočila kroz prozor.
Noć je bila tamna i duboka i nijedan se nije usudio otići po nju. Bojali su se i odlučili sačekati jutro. Vjerovali su da je strašni Bauk koji se svake noći vrzma uokolo uzeo loptu. Ujutro su se spakirali i otišli, a da se nikome nisu javili. Putem su sreli i neke šumske životinje zabavljene svojim svakodnevnim aktivnostima. Cijeli dan su hodali dok Sunce nije počelo bojažljivo zalaziti. Izgledalo je kao lopta koju su tražili.
Pala je noć i šumu je prekrila tama. Strah se opet pojavio. Iz mraka su izvirila dva žuta oka koja su im ponudilia pomoć. Bila je to sovuljaga Sunčica. Otkrila im je kako se i sama nečega boji. Bojala se blještavog svjetla. Ne moram govoriti da su za to vrijeme zabrinuti roditelji vjeverića i vranića pretražili cijelu šumu i okoliš. Užasno su se bojali da se djeci nije nešto dogodilo.
“U strahu su velike oči, čak i kad zažmiriš.”
Kada su se obitelji okupile nastupilo je veliko slavlje. Radost je otjerala brige, a strahovi su prošli. Svi su se osjećali snažniji jer su pobijedili Baubauka. Vranić je čak osjećao neustrašivost.
Istaknut ću izvrsno nadopunjavanje ilustracija i teksta. Tekst se poigrava bojom fonta i veličinom slova kako bi se istakli najvažniji trenuci nakon kojih slijedi preokret u priči, a ilustracije su tople, nježne i tako bliske da se dijete odmah može emotivno povezati s vjeverićem i vranićem i potpuno se poistovjetiti sa situacijom. Bliskost teme i životinjskih likova ovu slikovnicu čini primjerenom i za manju djecu.
Ono što je u njoj posebno i drugačije je predstavljanje likova na predlistu i na zadnjem listu pa i prije čitanja priče upoznajemo glavne junake i njihove strahove. Vranić se tako boji mraka, a vjeverić visine otkako je bio pao s drveta. Dalje ćete sami saznati čega se boji medo Bruno i zeko Bauk, a čega bijele lijepe kokoši.
Godine 2019. u katalog Bijele vrane (The White Ravens), u koji su uvrštene najvrjednije knjige za djecu i mlade objavljene, uvrštena i slikovnica Baubauk, kao jedina iz Litve.
Ostavljam preporuku.
ČITAJMO 