Napisala: Tamara Vučković
Ilustrirala: Mateja Vincelj Škarica
Tvrdi uvez, 28 stranica
Nakladnik: Vježbaonica sreće, 2021.
Pitam se često jesmo li stvorili uvjete i oblikovali život tako da su djetinjstva naše djece bezbrižna? Barem onoliko koliko su bezbrižna bila naša. Nisam sigurna.
U vremenu smo kada su se na dječjim leđima naslagale brojne brige vrlo realnih izvora i ako je dijete samo po sebi sklonije zabrinutosti onda se zaista nalazi u vrlo teškim situacijama. Nije lako izboriti se s mislima brige, naročito ako si dijete pa mehanizmi za to još nisu razvijeni ni naučeni pa teške misli opsjedaju male glave, preplavljuju tijelo i vrlo često izazivaju bolove: u trbuščiću, glavi ili negdje drugdje.
Upravo to se dogodilo malom Perici. Brinuo je o svemu, često i uvijek. Nije znao ni mogao riješiti svoje brige, a one su se samo skupljale, a i neprestano su pristizale nove. Tako je dobio brigitis. (Čudnu bolest koju dobiju oni koji se previše brinu) Jednog dana upoznao je Brigaša, malog zelenog stvora koji se smjestio na Peričinom ramenu. Vrlo brzo nakon njega, na drugom ramenu smjestio se Trebaš. Srećom, osim Perice, nitko drugi ih nije mogao vidjeti. Znate i sami da Perici to društvo nije bilo nimalo drago i želio je da nestanu. Ali, nije to bilo baš lako ni samo tako. Pokušavao ih se riješiti na razne načine, ali nije uspio. Jednog zabrinutog jutra u knjižnici je naletio na “Enciklopediju nepoznatih stvorenja”. Spoznao je da mnogi ljudi kako djeca tako i odrasli imaju svoja stvorenja na ramenima i Brigaša i Trebaša, ali spoznao je da postoje i Moroši, najveći i najstrašniji, ali je naučio i da postoje Bezbrigaši koje nije briga i Igraši koji uživaju u igri.
Konačno je shvatio da ako je sam stvorio Brigaša i Trebaša i da sam može učiniti da nestanu i odjednom je shvatio kako. Napravio je prve korake, izabrao drugačije postupke i konačno počeo uživati u igri s prijateljima. Manje je brinuo i Brigaša sve manje viđao. Pojavljivao se ponekad, naravno, ali je Perica sada znao što treba učiniti da sačuva svoje sretne misli.
Prekrasne, velike ilustracije vedrih, punih boja nose priču i djeca vrlo lako vizualiziraju prizore i prepoznaju sami sebe u liku simpatičnog Perice. Neobična stvorenja Brigaša i Trebaša su izvrsno prikazana i u njima će djeca također lako prepoznati one koji sjede na njihovim ramenima. Slikovnica je odličan predložak za razgovor. Ne biste vjerovali koliko djeca imaju briga, prepoznajte to i razgovarajte.
Ovo je topla i osnažujuća priča koja će pomoći boljem razumijevanju svijeta emocija i boljem nošenju s osjećajem zabrinutosti. Dijete će se osnažiti kad spozna da nije jedino koje je zabrinuto i da su brige dio naših dana kao i da postoji put za olakšavanje njihove zabrinutosti. Nije lako skrenuti pozornost s misli koje izazivaju brigu. Ne, to nije nimalo lako i na nama je da prepoznamo kada bol u trbuščiću zapravo znači nešto drugo. Pomozimo da Igraš lakše dođe.
Iako zvuči jednostavno, nije. To znaju oni koji rade s djecom i svakodnevno im pomažu nositi brige. Upravo ovakve slikovnice će pomoći da bolje vidimo ono nevidljivo i da lakše otklanjamo oblake i razna nepoznata stvorenja s nježnih ramena naše djece.
Ostavljam veliku preporuku.
ČITAJMO 